STOP NAVIJAČKOJ REPRESIJI
Huliganizam je odavno prerastao u SPORT. Na žalost, zakone donose ljudi koji nikada nisu bili na stadionu u suradnji sa policijom koja jednako ne poznaje navijačku problematiku. Gospodo, neznanjem i represijom uništavate mlade živote!
Nogometna ulaznica u svijetu zabave, gledatelju pruža najviše zadovoljstva u odnosu cijene koštanja prema količini i kvaliteti zabave. Nogomet je zagarantiran, dvije navijačke skupine koje emotivno proživljavaju svaki dodir s loptom. Pjesma i slavlje satima prije pa i poslije utakmice a tek Tih 90 minuta. Nerijetko i po 100.000 ljudi na stadionu ustane i pljeskom dočeka i isprati svoj tim koji brani njihove boje i pripadnost. S prvim sučevim zviždukom krene umjetnički dio, koreografija, bakljada, dimnijada. Svaka bolja od one prethodne. Nema boljeg načina za proslaviti gol ili podići atmosferu od bengalki, dimnih bombi, petardi a ako imate sreće možda pogledate ili aktivno sudjelujete u pojedinačnom ili pak grupnom boks okršaju. Boks je olimpijska plemenita vještina. Nema tu zle krvi.
Club Atlético Rosario Central - Argentina
U Švedskoj mediji cijene navijačku kulturu. Poslije svakog derbija novinari ocjenjuju suprotstavljene navijačke skupine po stavkama: koreografija, pirotehnika, glasnoća navijanja i atmosfera koju navijači naprave u presudnim trenucima susreta. Švedska javnost puno zrelije od Hrvatske gleda i odnosi se prema navijačima. Navijačka represija nije mjera i ne smije biti.
Veliki broj Hrvatskih Ultrasa ide i u kazalište i u biblioteku i tamo se ponašaju po kućnim pravilima i razgovaraju rječnikom primjerenom ustanovi u kojoj se nalaze. S druge strane neke hrvatske organizacije šalju zapisničare na utakmice HNL-a koji s mržnjom zapisuju emociju svakog pojedinog navijača pa kriomice bilježe: u 5’ minuti su vikali sudac lopove u 6’ jedan navijač je prdnuo u 7’ netko podrignuo… Zapisničaru, da si pametan ne bi ni bio na takvom mjestu koje te čini nesretnim. Svaki normalan čovjek a posebno Ultrasi u kazalište idu gledati predstavu a ne kome su hlače spale. Ako nekom i spadnu, c’est le charme mon frère. Dođe kao jagoda na vrhu torte.
Posljednjih 10ak godina dogovorene grupne tučnjave Huligana ekstremno su popularne. Huliganizam je prerastao u SPORT već odavno. Grupna tučnjava 20 protiv 20, 30 x 30.. na livadi, daleko od očiju, po točno određenim pravilima ne smeta nikome. Dapače čak je i potrebna svakom navijaču kojeg tučnjava ne ispunjava a posebno Huliganima kojima je to u pravilu hobi ili life style. Postoje i organizacije gdje se navijači po uzoru na MMA sport bore pojedinačno ili 5 na 5. U Hrvatskoj nažalost još uvijek primat drži ’grupa traži grupu’ model pa kad se sretnu leti kamenje, boce, stolice, stolovi, palice se vade, kaiši, cipelarke, TRAJNE OZLJEDE, KOLATERALNE ŽRTVE, materijalna šteta. Vandalizam. Organizirane tučnjave po točno određenim pravilima su zdravije. Štete od kamena u glavu, letve, boksera, staklo u oku, ubodi nožem su teške a nerijetko i po život opasne. Svjedoci smo takvih događaja koji često pune medijske stupce.
Mislim da u hrvatskoj nema navijačke skupine koja broji ispod 200 aktivnih članova. Kad se sve sabere u jedno i organizira Huliganska Liga, kod borbi 20 x 20 svaki borac ima 1 meč u 10 prvenstvenih kola. Hrvatska ima jak tim na međunarodnom planu a sa ligom bio bi još i jaci. U prvenstvu, tko ne dođe na livadu, u opisu meča stavlja se govance ikona sa društvenih mreža. U prijevodu USRALI SU SE. Kod proglašenja prvaka lige i dodjele pehara bira se i reprezentacija po MMA statistikama. Potom slijedi sportski / prijateljski susret reprezentacije huligana protiv reprezentacija policije, vojske i/ili vatrogasaca na bazi polufinale i finale. Bronca ide poraženima bez borbe. Pobjednik je prvak države u grupnoj borbi. Ako netko pak izostane sa finalnog turnira, u opisu meča stavlja se govance ikona sa društvenih mreža. U prijevodu USRALI SU SE.
Ovako se mladi Nizozemci zabavljaju
Sve gore napisano isključivo je u službi prevencije nasilja. Sportski huliganizam na našim prostorima postoji od začetka profesionalnog sporta. Ni jedna represija nije smanjila ni zaustavila nasilje na i oko sportskih borilišta. Po mom sudu čak je i pospješila. Čemu ulagati sredstva poreznih obveznika u preodgoj ili represiju nad navijačima kad se kontroliranjem nasilja ta ista kasa može puniti prodajom ulaznica, live prijenosima, suvenirima itd.
Trend je takav da Huliganizam treba proglasiti Sportom te osnovati glavnu međunarodnu organizaciju. U Hrvatskoj organizirati prvo svjetsko prvenstvo u grupnoj borbi nogometnih navijača, 20 protiv 20 ili 30 x 30. Na žalost, zbog tromosti i nestručnosti hrvatske birokracije čak ni MMA sport u Hrvatskoj nije prepoznat. Teško je očekivati pozitivan rasplet. Šveđani nemaju birokratskih prepreka. Oni zakon ako prethodno ne postoji, grade oko isplativog projekta. MMA sport u svijetu prati gotovo pola milijarde ljudi. Među njima veliki je broj nogometnih navijača. Svjetsko prvenstvo u grupnoj borbi imalo bi svoju publiku. Hrvatska bi bila prva zemlja koja je ’riješila’ problem huliganizma na način da se razdvoji huliganizam od vandalizma. Razlika između organizatora i korisnika je jasna. Plaćaš članarinu ili ti je plaćaju.
O ovakvim stvarima odlučuje svečana loža (navijači) i počasna loža (političari, sportaši, visoki dužnosnici..). Ako bude sreće i pameti gledati ćemo Huligansku Ligu na pomoćnim terenima netom prije utakmice. Sav prihod od prodanih ulaznica ide borcima. Podjela 50-50 važno je sudjelovati ili 60-40 u korist pobjednika ili pobjedniku sve. Ako sreća nije naklonjena ozljede će biti iste, represija ista. Roditeljima preporuka iz nacionalnog stožera: Zaštitne kacige za djecu prilikom odlaska na stadion nisu na odmet.
Što Bog dade i sreća junačka
Osobno geslo bana Josipa Jelačića uklopljeno u obiteljski grb obitelji Jelačić. Prvi put uporabljeno 10. rujna 1848. dan pred bitku protiv Ugarske. Pobjeda Hrvata u gostima!
