Nered na Maksimiru 13.svibnja 1990. po razvoju događaja podsjeća na događaj znan kao Prosinačke Žrtve. Na trgu Bana Jelačića 5. prosinca 1918. u prijepodnevnim satima okupile su se pristaše tek osnovanog Kraljevstva SHS izvikivajuči protuhrvatske parole. Hrvatski je narod, nezadovoljan izigravanjem Svibanjske i Krfske deklaracije koje su bile temelj za stvaranje Kraljevstva SHS, poslijepodne održao sličan skup na kojemu je kritizirao Kraljevstvo. Za razliku od prijepodnevnog skupa reakcija policije bila je brutalna. Ubijeno je 13 osoba a 17 ranjeno.
Na Maksimiru, u nikada odigranoj utakmici, dogodila se ista situacija. Policija je puštala divljanje Delija dok je s druge strane svim snagama pokušavala suzbiti prodor BBB-a. Delije su puštene, od strane policije, na gornju tribinu gdje su napali malobrojne gledatelje koji su pružili jako dobar otpor. Delije su ostale na gornjoj tribini zaštičeni dok su pripadnici BBB-a pokušavali doprijeti do njih.
Gospodin Macko sve je rekao na tu temu. “Da su mi Delije ispale nisko, ispale su mi. Kao što smo mi to napravili, mogli su i oni to napraviti i mogli smo se pobiti na sredini ako je već tako bilo. I oni su imali samo jednu ogradu ispred sebe. Ne, oni su otišli gore, pretukli su gledatelje, ne navijače”.
Hvala Bogu nije bilo žrtava.
To nije bila posljednja utakmica Dinama i Crvene Zvezde. Posljednja je odigrana 18. svibnja 1991. Dinamo je pobjedio 3:2. Nije bilo nereda istih razmjera.
Hrvatski Navijači, prije nekoliko dana u Vukovaru su razvili transparent “Koljači i zločinci tabu su tema. Hrvate se u zatvor za uzvike sprema” i s pravom izražavaju nezadovoljstvo za žrtvu na prvoj liniji bojišnice.
U medijima su prepoznati kao “mladići u crnom”. Da, to su ti isti mladići koji su prvi kad potres razori naše gradove, kad poplava uništi veliki broj kućanstava, kad požar prijeti ekološkom katastrofom drugog največeg grada. Na terenu su i prije dežurnih službi.
