Bitka za Vukovar bila je najkrvavija u Domovinskom ratu, a 18. studeni 1991. upisan je kao najtragičniji dan u povijesti naše zemlje. Istog dana, pobunjeni Srbi počinili su pokolj u Škabrnji.
Bitka za Vukovar počela je 2. svibnja kada su ubijeni hrvatski policajci u Borovu Naselju, a potkraj ljeta krenuo je sveopći napad jugovojske. Plan neprijatelja bio je zauzeti grad u samo nekoliko dana.
”Bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”.
Uslijedila je strahovita odmazda nad Hrvatima, a tijekom tri mjeseca ubijeno je više od tri tisuće civila i branitelja, među kojima i 86 djece.
“Kruške padaju tamo po planu. Jel’ biju po njima?”
Nakon tromjesečne opsade, srpske snage ušle su u središte grada te u tamošnju bolnicu.
“Vukovar noćas mora pasti, idemo dalje!”
Doktorica Vesna Bosanac s osobljem riskirala je svoj život i zdravlje kako bi nesebično pomagala žrtvama bez obzira na nacionalnost i vjeru.
”To su izrazito hrabri momci, koji bez obzira što su ranjeni imaju visoki moral. Naši civili koji su unesrećeni su potpuno smireni i svjesni situacije u kojoj se nalaze i svjesni pomoći koju ćemo im pružiti maksimalno, koliko je u našoj mogućnosti”.
Agresor je 18. studenog 1991. slomio nadljudski otpor i obranu grada. Nakon pada Vukovara, pripadnici JNA i raznih četničkih postrojbi krenuli su s iživljavanjem nad živima i mrtvima. O strahotama u Vukovaru izvještavao je legendarni novinar Siniša Glavašević.
”Ili će hrvatske vlasti učiniti sve da dođe do trajnog prekida vatre ili će poslati neophodnu i djelotvornu pomoć vojnu, ili će evakuirati civilno stanovništvo. Postoji još jedna mogućnost, to je potpuno i konačno uništenje grada i masakr stanovništva, kao i 250 teških ranjenika”.
Neprijatelj je na grad bacio više od šest i pol milijuna granata, a danonoćno bombardiranje izazvalo je ogromne civilne žrtve.
Najstrašniji zločin dogodio se 20. studenog na Ovčari. Četničke postrojbe tamo su brutalno ubile brojne ranjenike i ostale zarobljenike iz vukovarske bolnice. Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je nekoliko tisuća branitelja i civila, a oko četiri tisuće ih je ubijeno. Nakon ratnog pakla, iz svojih domova protjerano je oko 20 000 Vukovaraca.
No, 18. studeni nije samo sinonim za pad grada Vukovara nego i za pokolj u Škabrnji. Napad na selo počeo je žestokom topničkom paljbom u 7 sati i 30 minuta, a pobunjeni Srbi tamo su ubili 84 Hrvata – 26 branitelja i 58 civila. Nakon napada, Škabrnja je spaljena i minirana. Sljedećeg dana srpske paravojne formacije uz pomoć JNA ulaze u susjedno selo Nadin, gdje ubijaju 14 hrvatskih civila. Mnogi optuženici za zločine u ova dva grada nikad nisu odgovarali, no dugogodišnje zatvorske kazne ipak su dobili Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin za Vukovar te Milan Martić i Milan Babić za Škabrnju.
Napisao/la Kristina Bubnjević
