Odlazak Dinamovog “dobrog vojaka” Damira Krznara

HNL
Njegova definitivna ostavka uslijedila je odmah po završetku sinoćnje utakmice Hrvatskog nogometnog kupa, u kojoj je Rijeka slavila na Maksimiru (1:3) i plasirala se po petnaesti put u polufinale utrke za “Rabuzinovo sunce”. Kao pravi vojnik kluba, Krznar je preuzeo odgovornost za loš rezultat Dinama u Kupu i “šepanje” u prvenstvu, te procjenio da će njegova ostavka izazvati pozitivan mentalni šok na Modru momčad prije nedjeljnog derbija s Hajdukom na Maksimiru.
 
Teško je reći kako je Krznarova ostavka došla potpuno neočekivano, kao “grom iz vedrog neba”. Činjenica je da Dinamova igra već duže vremena nije na onoj razini kakva se očekuje od lidera prvenstva i momčadi koja je unatoč svim kiksevima osigurala još jedno europsko proljeće.
 
Prije svega, Dinamovom, sada već bivšem strategu, zamjera se da nije uspio posložiti Modru obranu, koja je u posljednjih deset utakmica primila čak devet golova. Istina, Krznar je za vrijeme reprezentativih akcija znao ostati bez velikog broja prvotimaca, neki važni igrači su iz stroja bili izbačeni na duže vrijeme zbog ozljeda (Ademi), a neki su klub napustili u ljetnom prijelaznom roku (Gvardiol, Majer, Jakić, Gavranović).
 
Od Krznara se svejedno očekivalo da uspješno gura na sva tri fronta i u takvim okolnostima, iako je bilo jasno da Dinamov roster nije više tako moćan, kakav je bio u trenutku kada je prošle sezone u osmini finala Europske lige izbacio jaki Tottenham – s Krznarom na klupi. Ovaj današnji Dinamo, s ambicijama kakve se podrazumijevaju na Maksimiru, očito je previsoko podignuta ljestvica koju Krznar svojim trenerskim iskustvom i autoritetom ne može preskočiti. A ne može se reći da nije pokušao ili da nije dao sve od sebe.
 
Na Krznarov odlazak s Dinamove klupe nakon neuspjeha u Kupu, mora se gledati i u kontekstu zbivanja u domaćem prvenstvu. U Osijeku, Rijeci i Hajduku aktualni je prvak ove sezone dobio ozbiljnu konkurenciju u borbi za novu titulu. Bjelica, Tomić i Dambrauskas pokazali su se kao dodana (trenerska) vrijednost svojim momčadima. Damir Krznar, koliko god pošten i radišan bio (a to mu nitko ne osporava), nema takvu specifičnu trenersku težinu. Možda će je jednoga dana imati. Dinamo, a to Krznar kao “dobri vojak kluba” zna, nema strpljenja za “jednoga dana”. Dinamo traži rezultat – sada i odmah. Bez rezultata sada, trener u pravilu mora otići odmah.
 

Napisao/la  

 

Odgovori