Kulenović je još kao kadet Dinama otišao u poljsku Legiju koja ga je jednu sezonu posudila Juventusu, pa ga opet vratila u svoje redove. U Dinamo ponovo dolazi uz plaćenu odštetu Legiji od 1,6 miliona eura, u statusu četvrtog napadača (Petković, Andrić, Gavranović). Velika konkurencija i teška ozljeda na gostovanju u Gorici, “koštale” su ga nove posudbe, ovoga puta u Rijeku.
Nakon više nego uspješne sezone provedene na Rujevici, slijedi posudba zagrebačkoj Lokomotivi koja istječe početkom nadolazećeg ljeta. Za povratak iz Legije u Dinamo, mladi reprezentativac Hrvatske će reći da je to očito njegova sudbina, ujedno “velika i jedina želja”, i ne treba sumnjati kako će borbeni napadač “mandžukićevskog tipa” učiniti sve da ponovo navuče na sebe “sveti” modri dres.
Kulenović je, da nastavimo priču iz uvoda, hladnokrvno zabio penal Livakoviću, u više navrata opasno je ugrozio gol Dinama i proglašen je zasluženo najboljim igračem utakmice koja je završila podjelom bodova (1:1). Bio je to osmi Kulenovićev gol ove sezone i sedmi prvenstveni bod koji je Lokomotiva uzela Dinamu u četiri međusobna ogleda. Nakon postignutog gola “svojima”, Kulenović nije slavio sa suigračima, već je ostao dostojanstveno miran.
Time je poslao poruku da on samo profesionalno radi svoj posao za klub u kojem trenutačno igra i ništa više. Svima je bilo jasno, kako je u ime poštenog pristupa nogometu, Kulenović naučio zatomiti čak i one najjače emocije – prema najdražem klubu. Odista, svašta nauči mladi igrač kada ga svake sezone negdje posuđuju – ponajprije nauči cijenu i važnost ljudskog samopoštovanja.
Napisao/la Ivica Maras
